Da li ste primjetili trend postavljanja dobročinstava javno?
Skoro je bio slučaj jednog političara koji je objelodanio ček sa uplatom u neke humanitarne svrhe, a čini mi se da je skoro pa najveći priliv takvih objava bio onda kada su bile poplave i odroni zemljišta u Bosni (i šire).
Mnogi osuđuju to, i ne mogu reći da se sama ne slažem s tim da je u mnogim situacijama suvišan dio to stavljanje, ali ima i druga strana (kako to obično biva):
Davanje primjera i(li) posticanja drugome, ili, u krajnjem slučaju, izazivanje osjećaja neugodnosti kod drugog, jer i sam nije uradio isto. A iz tog osjećaja neugodnosti zna nekada proizaći i akcija.
U tome mogu vidjeti smisao, pogotovo s obzirom na to da smo svakodnevno bombardirani "crnom hronikom", pa da nema protuteže, svijet bi izgledao crnji.
Na kraju krajeva, sve i da osobe koje javno dijele slike dobročinstava imaju za cilj da ispadnu dobre u nečijim očima ili dobiju nečiju naklonost, postoje ljudi kojima će to izazvati poriv da se, ako ništa, natječu s njima, povećavajući vlastiti udio u situaciji. Pa se eto, iz čistog inata, može izoditi još više dobročinstava, što javnih, što sasvim ličnih.
Dešavalo mi se da me određene priče ljudi postanku na promjene i uviđanje da imam mnogo više opcija nego što sam mislila. A teško da bih uopšte znala za njih, da nisu javno podijeljene.
Ne razumijem samo da se više ljudi sabere da "pljuje" one koji se "hvale" onim što su uradili (dobro), nego kada treba da se kude oni koji su loš primjer. Pa se tako dešava da se nekim zvijezdama reality show-ova, koje gnusne stvari rade i pričaju, daje čak i vjetar u leđa, govoreći od krajenosti "Nije on/a kriv/a, takvo je društvo", do otvorene podrške "On/a je iskrena, jer ne glumi da je nešto što nije...".
Sto puta sam se zapitala nad tim, kako je moguće da je uredu da toliki medijski prostor dobijaju takvi pojedinci, i da li je to zaista zbog toga što je toliko pojedinaca baš zainteresovano što se sa dotičnima dešava? Ili neko želi da marginalizira sve pametne, koji rade svoje poslove onako kako trebaju, bez pretjerane potrebe da to naglašavaju? Zar smo stvarno takvi, da kada treba da se pokaže neki lijep primjer, napadamo, a na ove druge prećutno pristajemo?
