Ne, ne morate. To je samo trik. Obično vidim da su efikasne ove vrste trikova, pa sam odlučila da ih, eto, uvrstim u repertoar. Čisto da dignem rejting. :)
Ali bih, zaista, voljela kada bi pročitali, radi vas samih, jer ono što ću da vam kažem, govorim, samo zato, jer želim da se i u vašim životima dese neke lijepe stvari, i da i kod vas sviju, pokrenem, taj sretni lanac okolnosti, i probudim ono uspavano zadovoljstvo životom.
Čitala sam jednom prilikom da je zadovoljstvo životom bitan segment naše sreće, i bitno određuje kako ćemo prihvaćati sve te struje, koje nam nisu povoljne i vuku nas od onoga čemu stremimo, i oluje, koje nas zatiču nadomak ostvarenja naših ciljeva, s nadom, da nas učvste u idenju naprijed (iako nam se, u tim trenucima čini, da su tu da nam upropaste sreću). I zaista, otkako osjećam bitno zadovoljstvo svojim životom, mogu da primjetim, šta je ono što kvari divnu sliku koju u glavi imam, i sve te divne stvari koje oko sebe zapažam, a koje su mi date od života na poklon, kao što mogu da odlučim, zadovoljna svojim životom, da ne dam, nikome, niti ičemu, da mi poremeti samo moju, skrojenu sliku svijeta, onakvog kakvim želim da ga vidim, a za sebe, lijepim.
Jednostavno, osjećam se zaduženom za očuvanje svoje vizije, jer njome i sebe čuvam. I dužnom, samo sebi dužnom, da se borim da moj život, i moje zadovoljstvo, kvaliteta mog života, bude održavana mojim naporom.
Uradila sam zato, jednu prostu, najprostiju stvar, koju želim svima da preporučim. Ona želi da je dijelim. Ona je doprinijela mome upornom održanju osmijeha, nasuprot svemu što tišti. Želim da znate. Zato želim da pročitate, bez moranja, da vas samo želja ponese.
Uradila sam to, da sam izbacila iz svog života, postepeno, one osobe koje su mi crpile životnu snagu. S kojima razgovori jednostavno nisu bili obostrani. S kojima sam pričala, satima, bez da sam osjetila da su me čuli, bez da sam vidjela sa su osjetili šta im govorim. Satima, bez da sam se osjećala ugodno, djeleći, i nailazila samo na savjete, na upute, na odveć poznate fraze, lišene života. Odlazila sam kući, iscrpljena, osjećajući se isprazno, i tromo, kao da se moja životnost gasila, sa gašenjem tih razogovora, kojima nisam vidjela svrhu. I nakon dugo vremena, kada sam shvatila koliko sam lišena sebe, komunicirajući s tim ljudima, odlučila sam uzeti sebe nazad. Dati toj iskri vrijednost, i dijeliti je samo sa onim ljudima, koji su poticali njen sjaj, i mogli jasno da ga vide, kako se nazire.
Na početku, nije bilo lako. Otuđiti se od ljudi, ja, ljudsko biće. Samo ljudsko, u tom spoju, kazuje: oslonjeno na ljude. A ja, da kidam spone. Ma, iskreno, nije ih ni bilo. Kidala sam iluziju da ih je bilo, i okrenula se ondje, gdje mogu da ih vidim, i samim tim, unapređujem, i na njima radim, rastući zajedno sa svojim vezama. Zaista se moglo.
U meni je bio otpor, ali je on, kako sam vidjela kako se događaju neki divni susreti duša, kada se oslobodila ona energija koju bih inače trošila uprazno, samo zgasnuo. Oh, koliko samo divnih ljudi je tada došlo u moj život. Onih, koje prvi put vidim, a vidim s njima spoj. Hvala vam svima, koji se već prepoznajete, pokazali ste mi da sam pravo odabrala.
A ti, koji čitaš, odaberi i ti. Uljepšaj svoj život dijeleći ga samo s onim ljudima, koji doprinose da tvoja iskra, zaiskri u punom sjaju. Da tvoj životnost buja, u punoj jeci. Zaslužuješ, oh, kako samo zaslužuješ.
Nema komentara:
Objavi komentar