Čemu ovo sve?

Pišem, jer je pisanje mreža u koju hvatam život. Pišem, jer želim da ponesem dijelove sebe u neko vrijeme koje slijedi.
Pišem, jer drugačije i ne znam živjeti.

Hvatam slike u mrežu svojih trepavica, dajući im mjesto u sebi.

Kada jednom uđete u moj svijet, na vama je odgovornost da se na njemu snalazite.

ponedjeljak, 2. studenoga 2015.

You will never walk alone...


Draga moja, danas je za nas obje dan, kada možemo ponovo započeti krug. Kada možemo ponovo odlučiti kako želimo da izgleda vrijeme koje ispred nas dolazi. Kada možemo da odlučimo šta želimo biti, i čemu želimo težiti, vrijeme kada treba da odbacimo strane kože navike i uhodanosti, i krenemo ispočetka. Počinje vrijeme, kada ponovo učimo kako hodati na nestabilnom tlu okolnosti. Kada učimo plesati na kiši. Želim da znaš, ovaj ples na kiši, poklanjam tebi, ovaj dan. Znaš da je ne volim, ali ipak, tebe više volim. Želim da ti kažem jednu stvar:

Kroz kiše, i oluje, kroz nepredvidive struje, kroz nerazbirljive magle, kroz neopipljive staze - pratim te. Bodrenjem, bez straha, Nadom, bez uzmaka, Srcem, bez prestanka.

Sijaj, sijaj, zvijezdo mala.
Sretan ti rođendan!

(Ovo je mnogo više od jedne stvari :))

Hvala tvojoj mami, što te donijela na ovaj svijet da ga i meni uljepšavaš.

Nema komentara:

Objavi komentar

Popularno...