Bacio je sidro krivice, krik u pomoć, na moj brod
Nadao se da ću ja biti ta što moći će da ga vuče iz orkana.
Moj brod je, pod težinom sidra tog otvorio daske
u podivljalo morsko dno sidro je potonulo.
Sada i moj oštećen brod, voda popunjava.
Krik krivice odzvanja, a broda oba vezana, tonu zajedno.
Čemu ovo sve?
Pišem, jer je pisanje mreža u koju hvatam život. Pišem, jer želim da ponesem dijelove sebe u neko vrijeme koje slijedi.
Pišem, jer drugačije i ne znam živjeti.
Hvatam slike u mrežu svojih trepavica, dajući im mjesto u sebi.
Kada jednom uđete u moj svijet, na vama je odgovornost da se u njemu snalazite.
subota, 21. lipnja 2014.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Popularno...
-
Nisam ni primjetila da je novogodišnja noć stigla. Već sam bila uveliko uljuljkana u jastuku punom snova, dok me nije vatromet probudio. Kuc...
-
"Znam ja nas, jebo ti nas". Često mi naupadnu te riječi, pogotovo u poslijednje vrijeme zadnjih dvadeset dana, koliko sam, uglavno...
-
Sa svojim dragim, uputila sam se šetnjom osvajati do tada neviđene krajolike okoline. Pričao mi je o njima, kako se pružaju pred očima, i ka...
Nema komentara:
Objavi komentar