Bacio je sidro krivice, krik u pomoć, na moj brod
Nadao se da ću ja biti ta što moći će da ga vuče iz orkana.
Moj brod je, pod težinom sidra tog otvorio daske
u podivljalo morsko dno sidro je potonulo.
Sada i moj oštećen brod, voda popunjava.
Krik krivice odzvanja, a broda oba vezana, tonu zajedno.
Čemu ovo sve?
Pišem, jer je pisanje mreža u koju hvatam život. Pišem, jer želim da ponesem dijelove sebe u neko vrijeme koje slijedi.
Pišem, jer drugačije i ne znam živjeti.
Hvatam slike u mrežu svojih trepavica, dajući im mjesto u sebi.
Kada jednom uđete u moj svijet, na vama je odgovornost da se na njemu snalazite.
subota, 21. lipnja 2014.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Popularno...
-
Vjerujem da svako, u slučaju da on sam nije ta osoba, poznaje nekoga ko se žali zato što mu njegova dobra priroda priređuje stalna razočaren...
-
Ne mogu da se nadivim dovoljno ljudskoj kreaciji. Naravno malo više onom šta žena jeste, i to ne zato jer sam žena, već radi činjenice da s...
-
"Dodeliće ti veru. I bićeš te vere. I ginućeš ako treba za tu veru bezveze. Objasniće ti da to Bog hoće od tebe oni što ga gledaju k...
Nema komentara:
Objavi komentar