Negacija postojanja uzroka nekog stanja
nikad nije dovela do nestanka stanja.
Niti će ikada sklapanja kapaka biti dovoljna
da nestane objekt koji strah rasplamsava.
Uzalud koraci u svrhu bježanja
kad uvijek sebe vučemo za nama.
Negacija postojanja prošlosti ovdje i sada
ne čini je manjom proždiračicom nada
da sutra ćemo biti slobodniji od straha
da će nas stići.
Uzalud koraci bježanja od sebe
kad stalno ćemo se sebi vraćati i uvijek sebi
prići.
Zavaravamo sebe da bi mogli druge,
lažnim osmijehom preko stvarne tuge
da bi nas oni mogli uvjeriti da smo sretni,
vjerujući nam da smo sretni.
Uzalud bježimo u zagrljaj drugima,
uzalud druge činimo sretnima
kad biti najbolji sebi nismo spretni.
I bježati možemo
ali sebe ćemo uvijek za sobom vući.
 |
| Bao Pham |
Nema komentara:
Objavi komentar