Sva mjesta, koja do tada nisu privlačila pažnju, sada su bila obojena našim zajedničkim sjećanjima.
Te bezznačajne klupe, ti uhodani putevi,
sve je to bivalo opečaćeno nama,
i kada god sam tuda prolazila, zajedno su samnom, išle su i slike,
išle i uspomene pune topline,
išle i boje, miris, i načini na koji smo se smijali,
išli smo MI.
I kada sam išla sama, nikada nisam osjećala samoću,
jer nas dvoje smo opečatili oko sebe svijet.
U sve što smo dotakli, donijeli smo sebe.
I hodala sam, otada, potpuno našim svijetom poznatosti.
Nema komentara:
Objavi komentar